Moja Strana Priče

Nevjerovatno je kako mi brzo vrijeme prolazi. Išlo je brzo i dok sam studirao, ali ne kao sada. Više ne planiram vrijeme u danima nego u sedmica. Damir zove na kafu po x-ti put, a ja njemu velim: "Hajde čujemo se u prvoj sedmici marta! Sada imam nekih projekata na leđima!" Nekako se s njim stignem vidjeti...

Kada kažem "stignem", djeluje da nemam vremena, a u suštini više se radi o mom lošem planiranju vremena i lijenosti. Izgleda da sam jednostavno "sagorio". Potpuno sam izgubio kontrolu nad nekim obavezama posebno na fakultetu. Iako sam taj master studij shvatio poprilično neozbiljno ipak mi bude krivo kada shvatim da su predavanja i rokovi već davno prošli i da gubim još jednu godinu, ali hajde eto "bildam" staž pa se time tješim. Ima sada i taj septembar pa ću učiti u avgustu.

Posla zaista ima, ali ja imam sve manje motivacije. Ne znam o čemu se radi, da li je to ova depresiva januara ili nešto sasvim dublje u mojoj podsvijesti, ali iskreno jedva se kanim raditi i jedva stižem rokove.

Ove godine bih se trebao ženiti ako dobijem stambeni kredit, a iskreno ježim se od pomisli da ću biti dužan toliko novca. Izabranica je odavno poznata, znate onu, tamo, dole u postovima.

Razlog zbog kojeg sam se zapravo natjerao da vam napišem ovih nekoliko redova jeste što sam ponovo odlučio da prestanem da pušim. Vi ćete biti moji svjedoci kako mi ide to odvikavanje. Shvatio sam da uopće nisam ovisnik o nikotinu i da mi se nešto dešava sa tijelom ako ne pušim. Stvar je navike.

Jučer sam bio kući i tek sam zapalio navečer oko 1 sat i to onako što mi je palo na pamet. Danas na kafi i do kuće zakalemih 5 komada i dođem kući još dvije i loše mi je. Zgužvam kutiju zapalim je u kaminu i rekoh: "Nećeš više!". Da se razumijemo do sada sam bar 10 puta bacio kutiju cigara i često isti taj dan kupio nove. No, ovaj put imam svjedoke. Dame i gospodo "uživajte".

Na kraju hajmo napraviti listu želja za 2012. godinu:

- da ostanem zdrav tijelom i duhom,
- položiti sve ispite,
- posjetiti barem jedan grad od ovih gradova: Edinburg, Kopenhagen, Prag ili Berlin
- napraviti temelje privatnog biznisa
- prestati pušiti
- pročitati minimalno 12 knjiga (stručnih i onih "nako")
- pisati na blogu bar jednom sedmično (termin: nedjelja ujutro od 9 do 12)
- ići barem dva puta mjesečno na plivanje

Trenutno više nemam vremena za želje, tako da ću listu nastaviti pisati sljedeće nedjelje ujutro. Po planu.

Želim Vam sve najbolje u ovoj 2012. godini!

Dobro večer blogeri. Preskočit ću opravdanja zašto ne pišem dugo, ovaj post sam napisao 2. avgusta, i evo sad sam se sjetio da ga objavim.

Pet mjeseci je dug period i mogu reći da se dosta toga izdešavalo. Od marta do avgusta sam radio dva posla i izgubio sam 10 kg! Čovjek nikad nije zadovoljan, pa ni ja.

Sigurno ste nekad poželjeli promijeniti neku svoju osobinu. Često poželim nešto kod sebe promijeniti, ali ne ide baš najbolje. Da budem do kraja iskren, kriva Drina se ne može ispraviti. Nikada neću znati procijeniti u trenutku koliko mi tačno vremena treba da nešto završim, do kraja života ću obećavati i ista ta obećanja uglavnom kršiti jer mi uvijek nešto iskrsne i teško da ću se ikada navići da se sam ujutro probudim na vrijeme. Imam problem sa spavanjem i rijetka su jutra kada skočim iz kreveta bez standardnog oduglovačenja "neka me još 5 minuta".

Nakon prijelaznog perioda od marta do avgusta, promijenio sam firmu. Nekad srećom, nekad nesrećom, posao mi je bio takav da je svaki dan različit i nema šablona, ali došao sam do toga kada više nemam što naučiti. Iako sam bio na poziciji nekog "šefa" moji pretpostavljeni su počeli sa uvođenjem nekih potpuno nepotrebnih radnih zadataka i procedura, a tamo gdje su te procedure potrebne, tu ih nema. Atmosfera u firmi je bila takva da se više nije znalo ko zapravo određuje pravila i ko šta treba da radi. Smislio sam finu priču za odlazak, odradio otkazni period i preselio se u drugu firmu. Da budem iskren, možda sam konja zamijenio magarcem, ali došao sam na tačku gdje mi treba novi početak... pa i na magarcu.

Još uvijek se često zamislim kada me neko prešalta da uradim nešto što mi se ne radi. Uistinu, vještina je znati postaviti se na poslu ili u privatnim odnosima. Dobro razmislite prije nego pristanete na nešto jer obično više nema povratka bez rasprave, svađa pa i suza.

Drago mi je biti ponovo na blogerskom nebu. Laku noć.

Tačno je da nema formule za život. Tačno je da čovjek se ne može jednoobrazno postavljati na svako iskušenje kojem je izložen, a meni se sve češće događa da je moj trud da pojednostavim stvari uzaludan.

Na kraju ipak moram biti đubre.

Već nekoliko dana se kanim da napišem nekoliko riječi. Idalje vjerujem u to da pisanje pomaže. Sve što mi se desilo od početka ove godine ne mogu nikome reći. Stid me. Stid me je kolika sam budala i idiot, a s druge strane me je strah da će me neko navratiti da to prestanem biti.

Ne sjećam se da li sam ovdje o tome pisao, ali sam siguran da mi je to nekoliko puta prošlo kroz glavu a to je da ne želim da mi novac upravlja životom nego upravo obrnuto. Čak sam dao sebi obećanje da to nikad neću dozvoliti, ali davno je rečeno: "Nikad ne reci nikad".

"Zapiko" sam sebi jednu "igračku" koju želim kupiti još od srednje škole i skupljam lovu već nekoliko mjeseci. Da bih mogao pokriti ostale troškove prihvatio sam puno više projekata nego što je uobičajeno i koliko mogu podnijeti. Rokovi su se poklopili u 10 dana oko Nove godine i smršao sam 5 kila u tih nekoliko dana. Ipak, priveo sam to kraju, samo je pitanje hoću li ponovo poletjeti za nekom novom igračkom.

Kada sam već kod gore navedene izreke, uradio sam još  mnogo stvari za koje sam mislio da nikad neću, a posebno sada sa D.  "Žalim" se starijem kolegi na poslu, veli on meni: "Igrat ćeš ti još, ne brini."

Hronično nenaspavan. U prosjeku sve vrlo dobro. D. i ja "furamo" već 20-ak dana. Razjašnjavamo dešavanja od prije i druge nesuglasice. Razgovor pomaže. Mislim da sam zaljubljen, ali ona misli da je sada njoj više stalo nego meni. Što je dobro.

Olovka se davno potrošila koliko sam je puta "prekrižio", ali ona vazda nađe neki način da se vrati i tako ponovo ispočetka. Vjerovatno je do mene jer nisam tip da je pošaljem u neku stvar.

Šta se desilo ovaj put? Ma koliko sam je ignorisao ona me je idalje bombardirala porukama, postovima na facebook-u i sl. Prije nekoliko dana veli da mi oprašta što je ignorišem, što ne pričamo kao prije i da mi više neće smetati sve dok ne budem htio da je vidim. To je meni odlično došlo jer smo bili kao "OK" a kontakta nema.

Malo je falilo da je ipak pozovem na kafu i da riješimo stvar. Čak sam poruku napisao ali sam se predomislio kad sam se sjetio da će tu biti mnogo nezgodnih pitanja na koje ne želim odgovoriti.

Do sada svaki put kada sam napisao da je naša priča završena to je bila moja odluka za koju ona nije ni znala, sada je drugačije. Iako ona mene "voli" na neki svoj način to meni nije bilo dovoljno. Ja sam se više osjećao... iskorištenim nego voljenim. Sinoć, slučajno smo ponovo počeli razmjenjivati mailove i na kraju je tražila razlog zašto sam postavio "zid" između nas. Meni je najdraži govor šutnje, ali tražila je objašnjenje. Napisao sam tih 10-ak rečenica, ali ipak ponovo sa određenim suzdržavanjem valjda iz razloga što mi je još uvijek stalo do nje. 

Izuzetno mi je teško, ali moram biti strpljiv. To je kratka bol za dugoročno olakšanje. 

U međuvremenu dok sam se borio sa svojom prošlošću dogovarao sam neke druge izlaske i na tom ratištu odavno nisam bio isfuran kao neki dan. Dogovoren dejt, dođem, čekam 15 minuta, zovem... Ona zaboravila da smo uopšte što dogovorili! Ipak, dolazi, samo mijenjamo lokaciju. Dolazim na drugo mjesto, čekam još skoro pola sata nje ponovo nema! Ovaj put je nisam zvao pa makar imala nevjerovatno dobar i istinit izgovor.

U blizini tog lokala gdje smo se trebali naći živi jedna moja kolegica sa fakulteta. Zovem je, lafo slučajno prolazim pored njene zgrade i ona iznenađena izlazi i svratismo u obližnji kafić. Smijeh i tračanje osoblja fakulteta. Siguran sam da se prilikom ogovaranja luči neki hormon dobrog raspoloženja ili je to nama Balkancima baš u krvi. Provedosmo tu više od dva sata. Uspio sam sebi spasiti dan a i kolegica se dobro zabavljala. Vuk sit i sve ovce na broju.

Zvanično sam otjerao skoro sve osobe od sebe osim uže porodice. Krenulo je sa Dževom prije mjesec dana, onda je došao na red Damir, Muki i na kraju me trpi još samo momak o kojem sam često imao najgore mišljenje. Za Dževu i Mukija imam razlog - izgubili smo skoro sve zajedničke tačke, meni su kafane i pijančenje dojadile, također mi je dojadilo praviti budalu od sebe i na kraju njihova pasivnost me previše nervira a ja više nemam volje da ih guram i vazda organizujem razne karafeke da njima bude dobro.

Damir. Slična stvar uz veću dozu sebičnosti i bezobrazluka. Neću to više da trpim jer je stvar došla do te mjere da ja moram birati mjesta gdje izaći s njim jer se ponaša kao prvorazredni čaršijanerski papak. Hvala, ali neka hvala.

Večeras je došla na red i D. Imam mnogo gorkih stvari koje držim u sebi ali rekao sam tek toliko koliko je potrebno da me ubuduće izbjegava.

Što se ostalog tiče, nekako izgleda da su kockice dobro posložene. Odavno nisam imao bolji odnos sa ukućanima, posebno sa mlađom sestrom. Na poslu još bolje, mada osjetim da mi jedna kolegica baš i ne želi sve najbolje u životu. Ipak, nađe se lijeka i tome.

Počeo sam pisati nešto i o emancipaciji žena, ali o tome drugi put.